
U skladu s člankom 118. "Odobrenje oglašavanja u javnosti" zakonskog dekreta od 24. travnja 2006., broj 219
INDIKACIJE
Simptomatsko liječenje povremene žgaravice i hiperaciditeta u želucu.
KONTRAINDIKACIJE
- Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u točki 6.1. - Bolesnici koji boluju od porfirije (vidjeti dio 4.4). - Teški oblici zatajenja bubrega (vidjeti dio 4.4). - Kontraindicirano u pedijatrijskoj dobi (vidjeti dio 4.2). - Stanje kaheksije.
UPOZORENJA I MJERE OPREZA PRI UPORABI
Aluminijev hidroksid može uzrokovati zatvor, a predoziranje magnezijevim solima može uzrokovati hipomotilitet crijeva (vidjeti dio 4.8); visoke doze ovog lijeka mogu uzrokovati ili pogoršati crijevnu i ilealnu opstrukciju u bolesnika s većim rizikom, kao što su oni s oštećenjem bubrega, s temeljnom konstipacijom, s oslabljenom crijevnom pokretljivošću, u djece (0 do 24 mjeseca) ili starijih osoba (vidjeti dio 4.9). Aluminijev hidroksid se ne apsorbira dobro iz gastrointestinalnog trakta, pa su sistemski učinci stoga rijetki u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. Međutim, prekomjerne doze ili dugotrajna primjena, ili čak normalne doze u bolesnika na dijeti s niskim unosom fosfora ili u djece (0 do 24 mjeseca), mogu dovesti do eliminacije fosfata (zbog veze aluminij-fosfat) praćene povećanom resorpcijom kostiju i hiperkalciurijom s rizikom od osteomalacije (vidjeti dio 4.8). Preporučljivo je pratiti bolesnike u slučaju dugotrajne primjene ili bolesnike s rizikom od hipofosfatemije. U bolesnika s oštećenjem bubrega, razine aluminija i magnezija u plazmi imaju tendenciju porasta, uzrokujući hiperaluminemiju, odnosno hipermagnezijemiju. U tih bolesnika dugotrajno izlaganje visokim dozama soli aluminija i magnezija može dovesti do encefalopatije, demencije, mikrocitne anemije ili pogoršanja osteomalacije izazvane dijalizom. U slučaju blagih i umjerenih oblika oštećenja bubrega, lijek se mora uzimati pod nadzorom liječnika i izbjegavati dugotrajnu primjenu lijeka. Kontraindicirana je primjena ovog lijeka u osoba koje boluju od teških oblika zatajenja bubrega (vidjeti dio 4.3). Aluminijev hidroksid može biti nesiguran za pacijente s porfirijom koji su na hemodijalizi. MAALOX je kontraindiciran u bolesnika koji boluju od porfirije (vidjeti dio 4.3). Ovaj lijek sadrži približno 100 mg sorbitol u 10 ml (2 žličice). Bolesnicima s nasljednom intolerancijom na fruktozu ne smije se davati ovaj lijek. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg). natrij po dozi, tj. u biti je "bez natrija". Pedijatrijska populacija U male djece uporaba magnezijevog hidroksida može dovesti do hipermagnezijemije, osobito ako imaju oštećenje bubrega ili dehidraciju.
INTERAKCIJE
Budući da Al i Mg soli smanjuju gastrointestinalnu apsorpciju tetraciklina, preporuča se izbjegavati uzimanje MAALOX-a tijekom oralne terapije tetraciklinima. Primjena antacida koji sadrže aluminij može smanjiti apsorpciju lijekova poput H2-antagonisti, atenolol, cefdinir, cefpodoksim, klorokin, tetraciklini, diflunisal, digoksin, bisfosfonati, etambutol, fluorokinoloni, natrijev fluorid, glukokortikoidi, indometacin, izoniazid, ketokonazol, levotiroksin, linkozamidi, metoprolol, fenotiazinski neuroleptici, penicilamini, propranolol, rosuvastatin, soli željeza. Savjetuje se oprez kada se lijek uzima zajedno s polistiren sulfonatom (Kayexalate) zbog mogućeg rizika od smanjene učinkovitosti smole vezanja kalija, metaboličke alkaloze u bolesnika s oštećenjem bubrega (prijavljeno s aluminijevim hidroksidom i magnezijevim hidroksidom) i crijevne opstrukcije (zabilježeno s aluminijevim hidroksidom). Aluminijev hidroksid i citrati mogu uzrokovati hiperaluminemiju, osobito u bolesnika s oštećenjem bubrega. Neka prođu najmanje dva sata (4 za fluorokinolone) prije uzimanja MAALOX-a kako bi se izbjegle interakcije s drugim lijekovima. Istodobna primjena kinidina može dovesti do povećanja razine kinidina u serumu i dovesti do predoziranja kinidinom. Istodobna primjena aluminijevog hidroksida i citrata može dovesti do povećanja razine aluminija, osobito u bolesnika sa zatajenjem bubrega. Alkalinizacija urina nakon primjene magnezijevog hidroksida može modificirati izlučivanje nekih lijekova; stoga je uočeno pojačano izlučivanje salicilata.
NUSPOJAVE
Učestalost nuspojava navedenih u nastavku definirana je korištenjem sljedećih konvencija: često (≥1/100, <1/10); manje često (≥1/1000, <1/100); rijetko (≥1/10 000, <1/1 000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Poremećaji imunološkog sustava. Učestalost nije poznata: angioedem, anafilaktičke reakcije, reakcije preosjetljivosti, urtikarija, pruritus. Gastrointestinalni poremećaji. Neuobičajeno: proljev ili zatvor (vidjeti dio 4.4); Učestalost nije poznata: bol u trbuhu. Poremećaji metabolizma i prehrane. Vrlo rijetko: hipermagnezijemija, uključujući opažanja nakon produljene primjene u bolesnika s oštećenjem bubrega; Nepoznata učestalost: hiperaluminemija, hipofosfatemija, tijekom produljene primjene ili pri visokim dozama ili čak pri normalnim dozama lijeka u bolesnika na dijeti s niskim unosom fosfora ili u djece (0 do 24 mjeseca), što može uzrokovati povećanu resorpciju kostiju, hiperkalciuriju, osteomalaciju (vidjeti dio 4.4). Prijavljivanje sumnji na nuspojave Prijavljivanje sumnji na nuspojave koje se pojave nakon odobrenja lijeka je važno jer omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu putem nacionalnog sustava za prijavu na: http://www.aifa.gov.it/content/segnalazioni-reazioni-avverse.








